Ovo! <3
Sada, kada sam se uvjerila u to kakvi su drugi momci, sigurnija sam nego ikada: Tebe nikome bez borbe neću pustiti.
Sada, kada sam se uvjerila u to kakvi su drugi momci, sigurnija sam nego ikada: Tebe nikome bez borbe neću pustiti.
A ona? – Ona mi je govorila da pustim taj glupi ponos, da će me uništiti, da će ju udaljit od mene, ali ne! Ja sam jedan od onih muškaraca koji je mislio da će uvijek biti tu za mene. Sad? – Sad ima drugog, kaže da ga voli, a znam da je njena mana…
Kad nađeš osobu koja se smije, a ispod njenog osmijeha stoji hiljadu suza, čuvaj je. Dobro je čuvaj. Te osobe vrijede, taj osmijeh je najljepši jer se u njega uloži snaga. Te osobe su jake. Ta osoba nikad neće da dozvoli da se tebi desi to što se njoj desilo.
“Ostane čovjek bez emocija. Ostane samo praznina. I tada bolja je i tuga nego ta praznina. Ostane čovjek bez suza, presuše oči. Presuši duša. Ostane onaj osmijeh koji je zapravo samo grč namješten rano ujutro pred ogledalom. Ostane samo tijelo bez duše, emocija, ostane velika praznina. Ostane sve to kad čovjek ljubav izgubi.”
Plašila se da ga vidi. Nadala se da će ga vidjeti. Nada je ono čemu težite, a strah nešto što ne želite, ali ih je ona često mješala.
“I eto, noc je. Probudilo se cudoviste u meni. Ono hladno cudoviste, bez srece, sa tugom, sa bolom. Ono koje stalno place. To je cudoviste koje unistava samo sebe, koje udara iz sve snage u moje srce. To je cudoviste koje nikada nece otici. Ono ce da me dokrajci.”
“Još uvijek se, onako neprimjetno, osvrnem natrag. Dopustim srcu da otrgne još koju sekundu razumu. Da se opet prisjeti svega. I onda zaboli, onako “žigne” neko sjećanje. Tad prestanem. Kažem sebi nikada više, on to ne zaslužuje. I odlučim tako. Sve do iduće stvari, mjesta, riječi koja me podsjeti na njega. I onda opet, sve…
“Ništa od toga nije bilo dovoljno da se sve između nas završi. Mi možemo prekinuti koliko god puta hoćemo, ali naša ljubav nikada neće prestati.” 🙂
“Osjećam se kao malo dijete kome je potrebna nova igračka da bi zaboravilo na onu staru, poderanu, izgubljenu…”
“Bila mi je važna, ali mi je uvek bila na drugom mestu, dok su svi ostali bili na prvom. A kada sam je izgubio, shvatio sam da sam ja za nju bio najvažniji, dotični vladar prvog mesta na njenoj listi.”